Image and video hosting by TinyPic
10.08.2014.

haj der!

Usla sam maloprije u roditeljski stan, koji se na telefonu jos uvijek vodi kao "Kuca", i na tren pomislila da nam je preko balkona upao provalnik. Razbacano, opci kejos i onda se sjetim da smo na odmoru i da smo sebi dopustili nered u svakom pogledu. Mozda i previse. Kad samo pomislim kako je sve bilo zategnuto prije koji dan kad nas je mama trijumfalno docekala sa tri vrste (trima vrstama?) pite i teglom najboljeg ajvara...

Razapeta izmedju kod-Siptara-ready somuna ili domace pogace koju valja ispeci odlucila sam se ispred pekare za ovo drugo i dok sada sniffam mirise iz rerne razmisljam kako su se u ovih trideset godina prioriteti promijenili. Sjecam se puta mojih roditelja s pocetka osamdesetih u Italiju i Casucci farmerica koje smo kasnije nosili (godinama). Sjecam se i nelagode bivanja napustenim na nekoliko dana dok ti roditelji vozom odlaze u nepoznatu zemlju, ali to je druga prica. Ipak, Trst je (bio) nas. Ja danas, u suprotnom smjeru, krijumcarim domace crno brasno, krompir s Romanije, sjemena za komsije zemljoradnike, dzem od nasih jagoda i Unisovo pony biciklo u vise nego aktuelnom tempora-mutantur stilu. Valjda je tako nuzno trebalo biti. 'Leba preko farmerica, naravska stvar. Domaceg 'leba preko svega, izgleda...

Evo ispece se pogaca. Odoh, al' cu doci.

Zen Garden