otkud
Iggiju Popu nolki mišići oduvijek?
da li cu opet znati?
Cekam kraj godine iz vise razloga. Ali ponajvise da vidim ko ce dobiti titulu najmrzeg studenta ove dvijehiljade i dvadesete. Lik koji se pravi da mu ne radi mikrofon svaki put kad treba da progovori ili lik koji je jutros rekao da ne voli ni cuke ni mace? Predlozila sam krokodila. Nije ni razumeo moju…
Metju i ja, samo ja!
Sad sam i zvanicno upala u fazu zvanu Metju Mekonahi. Eto koliko se taj covjek iskupio u mojim ocima nakon svih onih crappy uloga od prije desetak godina kad mi je isao na zivce i koliko mi je sad milina gledati ga (u bilo cemu). Nocas, sjedimo Metju i ja na nekom zidicu, Dobrinja, gdje…
haj der!
Usla sam maloprije u roditeljski stan, koji se na telefonu jos uvijek vodi kao "Kuca", i na tren pomislila da nam je preko balkona upao provalnik. Razbacano, opci kejos i onda se sjetim da smo na odmoru i da smo sebi dopustili nered u svakom pogledu. Mozda i previse. Kad samo pomislim kako je sve…
pjesma nad pjesmama nakon pjesme
Trebalo bi izmisliti rijec za onaj moment blage tuge kad slusas pjesmu pa dodje dio poslije kojeg se pjesma privodi kraju i ti si spreman za rewind dugmence. Ono kao kad u Sweet Child O'Mine poslije solaze upadne Eksl Rouz i kaze dubokim glasom Where do we go now? Where do we go now? i…
hej živote varalico
Ponese me život, baš onako, bez pitanja. Kuća-pos'o-kiša-vjetar-vrtić-auto-boles’-okreni-obrni. Zadobiješ blogger's block kao posljedicu opšte epidemije nepisanja ili skraćivanja života na FB status ili nedajBože Twitter. Preko ajpod tača pride. Ne ja, ja nemam ajpod tač. A nedostaje mi piskaranje za svoju dušu. Budalaštine, mentalna higijena. Možda jer mi se apparently ništa novo ne dešava. Rekla…
sables
Crvena u licu i znojava nabacujem virtuelne petake oniskim lokalnim cobanima sto podizu prasinu po seoskim putevima u svojim razjebanim Mitsubishi dzipovima s kraja osamdesteih. Poznaju me vise svi, ja sam zena rascupane kose koja trci. Upadnem precesto u zamku pasa cuvara, evo bas neki dan su me satjerala tri stada ovaca s pripadajucim psima…
la la la
Kola su mi danas mjerila blagih triesosam. Katastrofčina, sto bi reklo moje nevjerovatno neposlusno dijete koje voli pricati u augmentativu. Treniram strpljenje, verterovske muke, pubertet mojih gostiju, tinejdzerski slang cuz yolo, right? U rijetkim trenucima kad sam sama sklapam oci i sanjam kako sam sama i imam vremena za (cutke ubacujem sta mi pricinjava apsolutnu…